​Rekli su o Sandri...

 

 

Pevanje poetese Sandre Bakaj, nije namera da se čitalac osvoji, već je pre svega ponuđena partitura smislovlja u kome je prostor za realno, ali i metafizičko odmaralište duše čitaočeve.U nenametljivoj strukturi, iznad "ženskog modela" pevanja, pesnikinja Bakaj, tražeći stvarnost; prisutna je i korača ka jeziku koji bi da se izdigne iznad zvezda... Oslobođen obrisa patetične melanholije, taj jezik nije vrišteći, vec kroz stih se razliva mirno i beskonačno, gotovo bezvremeno...  

 

(Drago Čingel, Ulm, pjesnik i teoretičar umjetnosti)

 

 

 

Odustajem i od ideje da poetesu, kao što je u praksi uobičajeno, malo više citiram i obrazlažem njene stihove, odustajem od ideje da sam dostojan bilo što reći o njenom suverenom vladanju umjetničkim izražajem, koji sanja preobražaj u uskovitlanom haosu u nama i oko nas. Bespotrebnim je suvišno obrazlagati njenu poeziju jer to jednostavno treba doživjeti. Njeno savršeno ''tajno oružje'' kaljeno u vatrama jezika, oslobođeno svake primisli negativnog, da ne kažem mržnje, je sredstvo pomoću kojeg ona ne uspavljuje već probuđuje, pomoću kojeg ona ne stremi podizanju svijesti već uspavljivanju sveopšteg straha koji nas je ukliještio između dva neizlaza. U svojim metaforama uvijek se suprotstavlja nepravičnosti neistine, laži, snobizma, idiotizma... U njenoj poeziji čovjek je još neispunjen krug, provodnik, simbol ili kako rekoh tek informacija, odnosno signal kosmosa, a signal je treptaj u prelomljenoj metafori...

 

(Halil Dž. Drinski, Amsterdam, pjesnik i publicista)